Intervju

Miloš Paović: Ako nemamo ono što je stvarno dokazana kultura, onda nemamo ništa

Piše: David Petrović

Foto: David Petrović

Kultura u Aleksincu duboko je ukorenjena u njegovoj bogatoj istoriji. Kvalitetan je primer kako se bogata i raznovrsna kultura može negovati i razvijati u manjim sredinama. O ovom fenomenu priča urednik programa Centra za kulturu i umetnost u Aleksincu, kao i dugogodišnji radnik u kulturi, Miloš Paović.

„Aleksinac je oduvek bio kulturološki, a i na ostale načine, ispred nekih drugih gradova, zahvaljujući pre svega izrazitim talentima i solidnom radu sa njima”, istakao je Paović.

Entuzijazam i inicijativa pojedinaca neretko nadomeste nedostatak sredstava, a kvalitetan kulturno-umetnički program rezultat je vrednog rada i pažljivog biranja programa.

„Bez ideje jednog čoveka ili grupe pojedinaca nema nikakvog pomaka. To je činjenica! Međutim, akcije koje se zasnivaju na malom broju ljudi, bez šire podrške lokalne zajednice, često budu „ad hok“ akcije. U Aleksincu je, ipak, bilo i određenih pokušaja, koji su se vremenom pretvorili u tradiciju. Neka udruženja i dalje stvaraju, sa većom ili manjom podrškom lokalne zajednice i društva uopšte, ali se bore! Za neke korenitije promene je neophodno da se napravi korenitiji i sveobuhvatni plan”, objašnjava Paović.

Kultura igra ključnu ulogu u Aleksincu, doprinosi očuvanju identiteta i tradicije, jača osećaj zajedništva, i obogaćuje svakodnevni život stanovnika. Kultura u malim sredinama, kao što je Aleksinac, reflektuje sve aktuelne društvene pojave i duboko je povezana s njima. Oživljavanje grada i ulaganje u njegov razvoj mogu značajno unaprediti kulturnu scenu, donoseći brojne koristi zajednici. Kroz kulturne inicijative i događaje, Aleksinac može postići značajan napredak, podstičući ekonomski rast, obrazovni razvoj i jačanje društvene kohezije.

„Kultura je uvek bila rezultat svih društvenih pojava koje su u tom trenutku aktuelne. Kultura je skopčana i sa ekonomijom i sa društvenom atmosferom, trenutnom ili nekom koja se projektuje na neki duži period. Samim nekim preporodom grada, mislim da će kulturna scena mnogo dobiti”, zaključuje Paović.

MOŽDA ĆE VAM SE DOPASTI:

WOKE KULTURA (1) – Društvena revolucija (Definicija, društvene promene i politička korektnost)

Kulturna decentralizacija u Srbiji, iako predstavlja važan korak ka ravnomernom razvoju, često se pokazuje kao nedovoljna za male sredine, poput Aleksinca. Ovaj grad, bogat istorijom i kulturnim nasleđem, poseduje neosporan potencijal koji često ostaje neiskorišćen zbog dominacije velikih kulturnih centara. Iako su u Aleksincu prisutne mnoge inicijative koje teže da unaprede i očvrsnu lokalnu kulturnu scenu, problemi centralizacije često ometaju njihov puni razvoj.

„Priča o kulturnoj decentralizaciji je prazna priča koja se ponavlja iz godine u godinu, decenijama nazad. Razlog tome je što oni koji određuju budžete i sredstva za ulaganje u kulturu previše malo pažnje obraćaju malim sredinama. Sve to što se dobija iz budžeta vezanih za Ministarstvo i fondacije, a što ide ka malim sredinama, je mrvica. To se pre svega odnosi na infrastrukturno ulaganje, a kasnije i na programsko ulaganje. Bez te vrste ulaganja nema ni decentralizacije. Mislim da u ovom trenutku decentralizacija u kulturi apsolutno ne postoji, sem nekih izuzetaka koji mogu da budu svetli, ali je i to zahvaljujući nekim ljudima ili nekim lokalnim upravama koje su prepoznale važnost ulaganja u kulturu i imale su sredstava za to”.

Paović dalje ističe kako je zadovoljan promocijom kulture u Aleksincu, ali napominje i da su ozbiljniji budžeti jedan od preduslova kvalitetnijeg javnog predstavljanja. On izdvaja festival PIP kao primer dobre promocije na polju kulture:

„On je krenuo bukvalno od nule i samo zahvaljujući tom nekom propagandom, koja je bila skromna u početku ali dobro usmerena, je sada izrastao u jedan od festivala kome se mediji sami otvaraju. Ali za to je neophodan jedan dugogodišnji rad, a i činjenica da je ceo grad stao iza festivala”.

Angažovanje mladih ljudi ispostavlja se kao neophodno za održavanje kulturnog života u bilo kojoj zajednici. Male sredine poput Aleksinca, često se suočavaju sa izazovom nedostatka mladih ljudi angažovanih u kulturni život. Odliv mladih ka većim gradovima u potrazi za obrazovnim i poslovnim prilikama ostavlja lokalne zajednice sa smanjenim brojem aktivnih učesnika u kulturnim dešavanjima. Ovo predstavlja značajan problem jer bez mladih snaga, kulturna scena postaje statična i manje inovativna.

„Koliko god da ima mladih ljudi, nema ih dovoljno! U Aleksincu je populacija mladih ljudi zaista mala, nažalost opada iz godine u godinu. Stalni problem i u Aleksincu i u drugim sredinama je da mladi ljudi kada upišu fakultet su barem jedan duži vremenski period nedostupni. Samom gradu se neki od njih nikada i ne vrate, već nađu svoj put u nekim drugim sredinama. Lepa stvar je da se i pored toga, Aleksinac može pohvaliti većim učestvovanjem mladih ljudi u odnosu na neke druge sredine, samo je važno to kanalisati i naći neku dobru formu”.

Iskoristio je priliku da, na kraju, poruči mladim ljudima da svako bavljenje kulturom donosi benefite:

„Sve što mlad čovek može da otkrije i da razvije kod sebe, kasnije će mu doprineti u životu”.

OD ISTOG AUTORA:

Sopranovi: Kako je jedna porodica promenila TV kulturu

 

Pročitajte i...