Piše: Vuk Jovanović
Foto: Privatna arhiva
Situacija osoba sa invaliditetom u Srbiji se poboljšala poslednjih godina, ali ima još mnogo posla da se uradi kako bi im se obezbedio jednak pristup mogućnostima i uslugama.
Naša zemlja, odnosno samo naše društvo, susreće se sa značajnim izazovima, uključujući i položaj osoba sa invaliditetom.
Invalidnost, kao i mnogobrojne osetljive teme danas , su nažalost počele da budu tabu-teme, i teme o kojima se sve manje priča.
Zbog ne pričanja o ovakvim temama, ljudi zbog neznanja formiraju stereotipe i predrasude prema osobama koji nisu isti kao oni i vrlo često dolazi do diskriminacije koja ne treba da bude deo našeg modernog sveta.
Prema podacima Vlade Srbije, u Srbiji ima oko 700.000 osoba sa invaliditetom ili oko 9% stanovništva.
Uprkos zakonskoj zaštiti i zakonima protiv diskriminacije, osobe ,pre svega, sa fizičkim nedostatkom se često suočavaju sa značajnim preprekama u obrazovanju, zapošljavanju.
PROČITAJTE NA ISTU TEMU:
Akademska inkluzivna asocijacija: Borba za prava studenata sa hendikepom
Postoje mnogi faktori zbog kojih ova osetljiva grupa ljudi ne može biti „jednaka“ sa svim ostalim „normalnim“ ljudima. Jedan od njih je nedostatak pristupačnosti.
Naime, mnoge zgrade , trotoari , javne ustanove su loše dizajnirane i postaju nepristupačne sa osobe sa invaliditetom.
Ne postoje pokretne rampe i liftovi koji bi izuzetno bili od pomoći ljudima u kolicima i ljudima koji su manje pokretni.
Ako pogledamo malo dublje, ovo graničava sposobnost osoba sa invaliditetom da u potpunosti učestvuju u društvu. Pored ovoga, možda i ključan problem je nedostatak svesti i razumevanja pitanja invalidnosti u javnosti.
Mediji, kao sedma sila našeg društva, često prikazuju osobe sa invaliditetom na stereotipan ili ružan način, a ne kao sposobne osobe koje mogu na različite načine da doprinesu društvu.
Stereotpno prikazivanje ove osetljive društvene grupe ogleda se i kroz činjenicu, da u Nišu, preko 400 osoba traži zaposlenje u različitim sektorima.
Neko može biti lekar, neko učitelj… Iako imaju fizički nedostatak, oni mogu svojim znanjem da doprinesu dobrobiti samog društva. Međutim, izgleda da fizičko stanje igra glavnu ulogu u njihovom nezapošljavanju.
Uprkos svim ovim stvarima , ne možemo da kažemo da se naša zemlja ne trudi da obezbedi ravnopravnost za sve ljude, pa i za osobe sa nekom vrstom hendikepa.
Vlada Srbije je sprovela niz mera za poboljšanje pristupačnosti i podrške osobama sa invaliditetom, uključujući programe promocije obrazovanja i mogućnosti zapošljavanja, kao i finansijsku podršku za pokrivanje troškova nege i pomoći.
Jedna od tih organizacija je Udruženje studenata sa hendikepom. Ova organizacija ovoj grupi ljudi omogućava olakšano školovanje i dodelu studentskih stipendija.
Na ovaj način , propagira se ravnopravnost svih studenata bilo sa nekim problemom ili ne. Takođe, i fakulteti , pomoću afirmativnih mera doprinose boljem položaju i pružaju povlastice „drugačijim“ ljudima.
Povlastica u vidu upisa na budžet, bez obzira na ishod prijemnog ispita, jeste velika stvar i polazna tačka u rušenju bilo kakvih stereotipa. Jednakost svih je na prvom mestu , i to tako treba da bude.
MOŽDA ĆE VAM SE DOPASTI:
Otvaranje inkluzivnog kafića, u Nišu, u kome će raditi osobe sa invaliditetom, je još jedan način „buđenja“ javnosti o ravnopravnosti svih nas.
Ljudi sa smetnjama u razvoju moći će da rade nesmetano, i ovaj ugostiteljski objekat će, pre svega, doprineti socijalizaciji osoba sa invaliditetom.
Na svakom stolu, u kafiću, nalazi se i kutija za donaciju, gde svako može donirati koliko može, a prikupljena sredstva idu zaposlenima kao podsticaj za njihov rad. Kafići, ovakvog tipa, već postoje u Beogradu , Subotici i Pančevu.
Potencijal osoba sa invaliditetom je veliki , i rušenjem prepreka koje ograničavaju taj potencijal, možemo stvoriti pravednije i jače društvo za sve.
Negujmo različitost i pokažimo da osobe sa invaliditetom nisu „ crne ovce“ u društvu, već naši drugovi, prijatelji koji su malo različiti od nas.